Multimedijska instalacija, 2017.
Odmor. Odmor prostora. Želim da se ovaj grad odmori, da se ovaj kamen odmori, da reče: A hvala, sad više ništa“
Rad Hvala, a sad više ništa okuplja prizore iz Dubrovnika nastale u specifičnim periodima godišnjeg ciklusa turističkoga grada. Bilježenje gradske svakodnevice započinjem sredinom studenoga, točno po završetku sezone kada postoji šansa da grad nakratko zaživi kao grad. Zatim, krajem ožujka, točno prije kalendarskog početka sezone, razdoblja posljednjih trenutaka tišine, kada započinju pripreme za mjesece koji slijede. Naposljetku, u kasno proljeće, u svibnju tik prije nego počinje nepodnošljiva gužva visoke sezone, a sezonski radnici već su u gradu.
Proces rada trajao je od studenog 2016. do početka 2018 godine. Započeo je istraživanjem na poziv Art radionice Lazareti iz Dubrovnika, a u gotovom obliku je izložen u Galeriji Forum u Zagrebu.
Na samom početku, zanimalo me možemo li sa stanovnicima grada razgovarati o Dubrovniku, a da se ne osvrnemo na turizam ili zapadnemo u nostalgiju. „Nije to nostalgija, to su stvari potrebne za život“, upozorila me jedna stanovnica. U gradu podređenom sezoni, ne postoje trenuci ili razgovori kroz koje se turizam neće provući. Turizam, prisutan i u onim rijetkim trenucima tišine – u četiri ujutro na Stradunu – dok je sve drugo tiho, dopire iz brujanja bankomata i frižidera iza zaključanih lokala. Istražujem potencijal u onome što je od grada ostalo, u iščekivanju kraja sezone, u ideji o odmoru grada od gužve, konzumacije i scenografije.
U svibnju 2017. na skupnoj izložbi Pustijerna „Bez naziva“ sudjelujem izlažući prvu fazu rada. Razgovore sa stanovnicima u formi plakata lijepimo na vanjsku ogradu Pustijerne, zatvorenog arheološkog nalazišta u Starom gradu, gotovo jedinog dijela koji nije okupiran i u kojemu nema gužve.
Osim plakata, na izložbi i postavljam stol za crtanje, pozivajući stanovnike, turiste i prolaznike da nacrtaju prvu asocijaciju na Dubrovnik, bez ograničenja.
Forma izložbe, izložena u Galeriji Forum na kraju 2017. godine okuplja ove različite fragmente. Izložena je serija fotografija ostataka sezone snimljenih od 15. do 30. studenog, točno po završetku sezone.
Na fotografije se nadovezuje video snimljen u zoru krajem ožujka, u posljednjim trenucima tišine prije ponovnog početka sezone (prema odlukama o zakupu javnih površina sezonska cijena otvorenih terasa kreće od 1. travnja). Drugi video prikazuje situaciju proljetnog pljuska na Stradunu, glavnoj gradskoj ulici.
Razgovori sa stanovnicima u finalnoj su formi uvezani u knjigu, a materijale i ove segmente rada povezuje i audio rad, naracija koja je kombinacija eseja, dnevničkih bilješki i razgovora sa stanovnicima.
U Galeriji Forum izlažem u prosincu 2017., kada u gradu započinje Advent, zagrebački turistički brend. Izložiti prizore iz Dubrovnika za vrijeme Adventa u Zagrebu već se samo po sebi činilo simbolično, kao jedna distopija koja upozorava na drugu. - Možda je Dubrovnik došao do točke dekadencije u kojoj više nema povratka - u Dubrovniku su ponovili više puta. Možda je taj grad-slučaj, upozorenje općem ludilu zagrebačkog adventa. Za ovu priliku rad nadopunjavam s prizorima Adventa, događaja koji se odvija paralelno s trajanjem izložbe. Staklenu stjenku galerije koristim za postavljanje audio rada koji tematizira prazan prostor ispred galerije, gotovo jedinu slobodnu površinu u ulici koja nije okupirana otvorenom terasom. Istovremeno, ovaj rad se referira se i na izložbu Božene Končić Badurine, Vodič kroz galeriju koja audio rad postavlja na isto mjesto nekoliko godina ranije, tematizirajući Teslinu ulicu u kojoj je smještena galerija.
Osim toga, prizori Adventa izložbeni su fotografijama i videom snimani u zoru, ponovno prije početka naglašavajući apsurdnost samog spektakla.
Rad u Dubrovniku nastao je u suradnji s Art radionicom Lazareti. Kustos izložbe u Galeriji Forum je Antun Maračić. Ostali suradnici: Iva Ivan (montaža slike i zvuka), Srđan Popović i Marina Redžepović (naracija).