Protok zraka
Akcija u javnom prostoru starog grada Korčule, siva) (zona, 2022.
Rad se sastoji simboličke akcije, odnosno poziva stalnim i privremenim stanovnicima Korčule da u određeno vrijeme ugase klima uređaje kako bi testirali gradski ventilacijski sustav, specifičnost urbanizma grada Korčule.
Korčula je puna detalja. Svako vrijeme upisuje nove slojeve – renesansa i barok ostavili su detalje u kamenu, istake, glave, rozete, balkone, grbove. Prepoznajemo mjesta gdje su u nekoć bili prozori i vrata, ocrtavaju ih kameni okviri. Novije doba donosi šumu strujnih kablova. Stari bivaju zamijenjeni novima, ali željezne konstrukcije ostaju. Ostaju i nosači satelitskih antena što su u međuvremenu skinute, razvodne kutije. Štrikovi za sušenje veša, ploče što ukazuju na apartmane i suvenirnice, rasvjeta. Između redova kuća, u kaniželama, uskim prolazima osmišljenim za odvodnju, mjesto su pronašle ventilacijske cijevi i vanjske jedinice klima uređaja. Ljeti, preostalu prazninu ispune ljudi, turističke grupe. Posjetitelji se izmjenjuju, obilaze, fotografiraju.
Gradska svakodnevica u kojoj nema praznog prostora, svaki put bi me vratila na pitanje – čemu dodavanje? Čemu intervencija u javni prostor pa makar bila umjetnička ili privremena. Sve mi se činilo kao višak.
Odlučila sam da ću umjesto da nešto proizvedem, oduzeti.
Urbanizam starog grada Korčule, osmišljen je prema ruži vjetrova. Ako pogledamo tlocrt, vidjet ćemo da su ulice pozicionirane tako da tvore riblju kost. U praksi to znači da svaka ulica ima protok vjetra. Ovako osmišljena prirodna ventilacija čini ulice ugodnima za boravak unatoč ljetnim vrućinama. Međutim, na strujanje zraka često utječu naknadne intervencije u arhitekturu pa tako i topli zrak što ispuhuju vanjske jedinice klima uređaja. Vjetar se ne uspijeva probiti do svakog kutka.
Na tom tragu razvijam ideju za akciju, poziv stanovnicima i turistima Korčule da na jedan dan ugase klima uređaje. Ukidanje toplog zraka što se ispuhuje kroz vanjske jedinica klima uređaja, omogućit će vjetru da ispuni prostor. Zajedno ćemo testirati funkcionira li grad kao rashladni sustav. Na prozore ćemo postaviti vlažne plahte, iskoristiti staru metodu rashlađivanja.
Nekoliko dana koji prethode akciji dijelimo letke i postavljamo plakate. Radio Korčula snima prigodni jingle koji se vrti u radijskom eteru. Letci su poziv na sudjelovanje, a dijeljenje je prilika za razgovor. Tako nam gospođa B. govori kako sjedi ispred kućnog praga i broji klima uređaje. U vizuru joj ulazi njih tridesetak. Ona klimu ne koristi, ali neprestano čuje zujanje tuđih kutija. Ne može izaći iz okućnice, a da je ne zapuhne ustajali topli zrak ventilacije susjednog ugostiteljskog objekta. Postavljena je baš na prolazu.
Reakcije i razgovori su raznoliki. U frizerskom salonu tvrde da bi se mušterije rastopile, u mali dućan s odjećom nitko ne bi ušao kad prostor ne bi bio klimatiziran, restoranske kuhinje ne dolaze u obzir. – Nismo više u starom vijeku da klima nije potrebna – dobacuju. Sa stanovnicima je jednostavno. Rado govore o posebnosti mjesta u kojemu žive, starim načinima hlađenja grada i teoriji o kamenim istacima korištenim za tu namjenu. Stanovnicima problem predstavljaju gosti. Tvrde kako je od njih nemoguće očekivati da odbace komociju pa ih se rijetko koji domaćin usudi pitati za sudjelovanje.
Akciju zamišljam na simboličkoj razini i pokušavam izbjeći interpretacije o osobnoj odgovornosti pred ekološkim izazovima. Zato razgovore vraćam na temu urbanizma i sustavnog promišljanja okoliša. Odrast (degrowth), zasniva se na udaljavanju od ideje o rastu kao jedinom mogućem scenariju. Bezgraničan rast, osnovna premisa kapitalizma, ocrtava se u načinu na koji se vrednuje turistička sezona. Smatra se uspješnom dok god raste broj noćenja stranih gostiju. Tako strani gost postaje mjerilo svega, od restoranskih cijena do uređenja interijera, razmišljanja o krajoliku, pripitomljavanja obale. Standard unutrašnjeg prostora počiva na zahtjevima tijela sa Zapada, njegovoj gladi za kontroliranim okolišem , ideji o prosperitetu. Apartmani koji su namijenjeni za iznajmljivanje moraju imati postavljene klima uređaje kako bi zadovoljili minimalne turističke standarde i ušli na tržište. Propisi su jednaki, neovisno o specifičnosti okoliša koji ga okružuje, neovisno može li pozicionirati vanjske kutije tako da ne utječe na susjede ili javni prostor.
U tom smislu razmišljam o odrastu: turizmu koji prati infrastrukturu, potrošnji koja prati urbanizam, o analognim sustavima ventilacije. Razmišljam o zajedničkoj akciji u kojoj sudjeluju i stanovnici i turisti, koja traži neki vid solidarnosti jednih prema drugima, istu i jednostavnu radnju. Odrast o kojem razmišljam, prelijeva se i na umjetničko polje – rad koji se temelji na ukidanju umjesto materijalnoj proizvodnji. Vrijednost pronalazim u situaciji.
Post scrpitum: Na dan akcije – pljusak i osjetno niža temperatura. Klimu nitko ne pali, ali nema potrebe niti za vlažnim plahtama na prozorima. Ne uspijevam dobiti željenu sliku. Ipak, rad postoji na simboličkoj razini, u ideji da se mogućnost prirodne ventilacije provukla kroz obzor onih koji su se zatekli u Korčuli tih dana, s kojima smo izmijenili nekoliko rečenica, koji su čuli jingle na radiju…
Print letaka: Riso&prijatelji
Foto dokumentacija akcije: Darko i Sven Fritz
Hvala Radio Korčuli na medijskoj podršci
